Rotacije zvijezda

Zemljina rotacija utječe na prividnu rotaciju zvijezda na nebeskom svodu. Kad bi napravili dugačku ekspoziciju s fotoaparatom na film odn digitalni senzor tada bi se eksponirao put zvijezda koje bi one napravile za vrijeme trajanja ekspozicije. Na taj način dobivamo prikaz prividne rotacije zvijezda po nebeskom svodu.
Za to vam je potreban stativ, fotoaparat i po mogućnosti širokokutni objektiv, žičani okidač i vedro nebo. Na ovom primjeru je bio prisutan i Mjesec pa su kapelica i okoliš osvijetljen.
Prvo što trebate napraviti je postaviti stativ i pronaći zanimljiv kadar. Zatim prebacite autofokus u manualni mod i ručno izoštrite na kapelicu ili na neku od najsjajnijih zvijezda. Razlika u fokusu je moguća ovisno o žarišnoj daljini objektiva i udaljenosti objekta od vas. Namjestite postave (ISO vrijednost, blendu i expoziciju)  za odredjeni kadar. Ukopčajte žičani okidač, isprobajte par fotografija i odlučite koja vam se najviše sviđa. Preporučam što otvoreniju blendu, ISO vrijednost izmedju 400-1600 i expoziciju do 30 sekundi.
Kad ste zadovoljni kadrom i postavkama, preko žičanog okidača zaključajte okidač i pustite neka fotoaparat okida pola sata, sat, dva… Dotad sjednite u auto i popijte vrući čaj, pojedite nešto…
U obradi postoji svega par koraka koji su vrlo jednostavni.
Za spajanje fotografija možete koristiti StarStax. U program ubacite sve fotografije koje želite i spojite fotografije nekom od ponuđenih metoda. Sve što je statično će ostati statično a sve što se pomiče (u ovom slučaju zvijezde, poneki avion i sl.) se pomiče po kadru i ostavlja trag.
Takvu fotografju s tragovima ubacite u Photoshop i obradite prema vlastitom nahođenju. Voila.
Imate rotaciju zvijezda.
Lijevo su pojedinačne fotografije dobivene s fotoaparatom.
Desno su finalne fotografije dobivene spajanjem svih fotografija pomoću StarStax-a i finalne obrade u Photoshopu.